Upoznavanje i praktikovanje trauma-senzitivnog pristupa u školama znači razumijevanje utjecaja traume na međuljudske i obrazovne procese unutar škole.
Trauma-senzitivne škole postaju objektivno, ali i subjektivno, sigurno okruženje koje pruža podršku, u kojem učenici i učenice uspostavljaju pozitivne veze s vršnjacima, i odraslima koji predstavljaju modele za koregulaciju emocija, razvijaju zdravo samopouzdanje i aktivno učestvuju u procesu učenja. Na ovaj način osjetljivost na traumu postaje redovna praksa i vrijednost kojom se škola vodi.
Osjetljivost na traumu izgledati će drugačije u svakoj školi. Međutim, zajednička definicija o tome šta predstavlja školu osjetljivu na traumu ne smije biti svrha sama sebi, a cilj njenog definisanja jeste okupiti nastavnike, roditelje i kreatore politika oko ove neizmjerno važne, zajedničke, vizije.
Njegovanjem sigurnosti, povezanosti, i emocionalne i ponašajne ko/regulacije u školama, stvara se temelj trauma-senzitivne strukture i kulture za djecu u školama, a škola (po) ostaje sigurno okruženje za učenje za svu djecu.
Jedan od prioriteta obrazovanja mora biti zagovaranje zdravog ranog razvoja mozga, kao osnove trauma-senzitivnog pristupa.
